IvoBaranjac- Admin
- Broj postova : 79
Join date : 11.01.2012
Age : 50
Lokacija : Beli Manastir
IvoBaranjac ned sij 22, 2012 2:06 pm
Manjić 
Maksimalno naraste do : 60 cm dok mu je maksimalna težina 1 kg
Vrijeme mrijesta: od prosinca do ožujka
Opis i građa:
Kada ga običan ribolovac ugleda pomisli da je ulovio soma. Pažljivijim gledanjem brzo uočava razlike: vilice su mu uočljivo manje i šiljastije, osobito ako ga gledamo odozgo. Na donjoj čeljust se nalazi jedan karakterističan brk. Leđna peraja je duga i proteže se do repne peraje koja završava polukružnim zaobljenjem. Analna peraja, po dužini slična je kao i u soma. Koža manjića prekrivena je sitnim ljuskama preko koje je sloj prilično vodenaste sluzi.
Navike, stanište, rasprostranjenost:
Ova neobična, vrlo interesantna i rijetka riba, naseljava vode sliva rijeke Dunava. Od Drugog svjetskog rata, brojnost manjića je u stalnom opadanju, najvjerojatnije zbog povećane zagađenosti vode. Manjić je riba iz porodice bakalara koji su najzastupljeniji u sjevernim morima a naseljavaju i rijeke i jezera od Skandinavije do Japana. Neke morske vrste dostižu težinu i do 50 kg. Za vrijeme ljeta mu se aktivnost bitno smanjuje, slabo se kreće i hrani se nastojeći da se zadrži na najdubljim mjestima gdje je voda najhladnija. Manjić je, kao izrazita riba dna, dosta lijen. Preko dana rijetko napušta svoja skrovišta osim kada ga na to ne prisiljava visok vodostaj. Aktivan je isključivo noću i tada se lovi, najčešće u blizini skrovišta od koga se ni tada puno ne udaljava.
Razmnožavanje:
Zbog svog porijekla, manjić je jedina naša riba koja se mrijesti i aktivna je zimi. Točnije, mrijesti se od prosinca do ožujka. Plodnost je 5 000 000 jaja. Jaja su sitna, imaju u presjeku oko 1 mm.
Mamci i pribor za lov:
Iako je grabežljivac, hranu uzima vrlo oprezno slično šaranu. Za razliku od šarana, hranu koju jednom uzme u usta, ne ispušta sve dok je ne proguta. Zbog toga pri lovu treba malo čekati za kontru. Najbolji mamac za lov manjića su: sitni karas i mala beovica, gliste, crijeva peradi i svježe iznutrice domaćih životinja (jetra i bubrezi). Varalice ne napada.
Kada zimi na Savi slabo radi smuđ, varaličari imaju običaj reći: "nešto pipka tvistera, neće ga proguta, to je manjić". Sezona ribolova manjića pada u vrijeme kada som miruje, između ostalog i zbog toga što mu je upravo som najveći prirodni neprijatelj. Na velikim panonskim rijekama manjić se uspješno lovi od studenog do početka travnja. Najvažnije je otkriti njegova staništa u vrijeme kada ide na udicu, kada se u tome uspije, na istom mjestu se može upecati nekoliko komada. Uspeh u ribolovu najčešće postižu ribolovci koji zimi, na ribicu pecaju štuku ili smuđa. Oni modu upecat manjića, i onda ga danima mogu uspješno loviti. Na našim rijekama manjić je aktivan i jede na mahove. Nekih godina se dobro lovi na Dunavu, nekih na Savi. Na velikim rijekama manjić se obično peca iz čamca na potezima sa kamenim dnom ili s obale, s ocika na kojoj ima vrbovog korijenja.
Udica s "mrtvim" mamcem treba ležati na dnu, a ako se koriste živa ribica, treba se nalaziti malko iznad dna. Dobra je i kombinacija s dvije udice, jednom ispod, a drugom iznad olova. Pribor koji se koristi je isti onaj kojim se lovi smuđ, uz upotrebu tanjeg najlona za podvez (0,25mm). Prosječna težina primjeraka koji se love kod nas je, na žalost prilično skromna, 200-500gr. Primjerci teži od 1 kg se vrlo rijetko ulove. Manjić zakačen na udicu nije veliki borac i uglavnom se lako vadi iz vode. Problemi mogu nastati jedino ako ribolovac nije u blizini štapova jer manjić koji proguta udicu nastoji da se uvuče u sklonište koje je najčešće između potopljenog korenja drveća s obale. Meso manjića je prilično ukusno. Pri čišćenju kožu treba oderati. Jetra od manjića vrlo je cijenjena gurmanska poslastica. 
