Baranja

Ribolov,recepti,primama,ulovi,sve o riboovu i nacinu ulova

HTML Online Editor Sample


    VRSTA RIBA I OPIS RIBA

    Share

    IvoBaranjac
    Admin
    Admin

    Broj postova : 79
    Join date : 11.01.2012
    Age : 43
    Lokacija : Beli Manastir

    Lipljen (Thymallus thymallus)

    Postaj  IvoBaranjac on sri sij 18, 2012 2:40 am



    Lipljen, lipljan, ima više varijacija na njegovo ime.Iako više sliči bijeloj ribi nego salmonidima, tipični je salmonid, jer ga ima u najčišćim vodama bogatim kiseonikom.Ima mala usta i veliku, grimiznu ledjnu peraju.Na ledjima ima male, crne, okrugle pjege, a po bokovima veće.Ledja su mu zelenkasto-siva, bokovi srebrnasto-žuti, a trbuh bijel.Naraste do 40-ak cm., do 1,5 kg. težine.Hrani se mušicama, račićima, larvama i drugim sitnijim vodenim životinjicama.

    Najbolji uspjeh u lovu na lipljena se postiže sitnim mušicama, sa tankim predvezima, jer je izuzetno plašljiv i oprezan.Zbog sitnih muha koje moramo upotrebljavati, mekane usne i njegove borbenosti, potrebno je pravo umjeće dovući veći komad na suho.Veći komadi hoće uzeti i leptira.Lipljen postaje zreo u trećoj godini a mrijesti se od marta do maja, kada kreće uzvodno tražeći mirnija i plića mjesta u potocima, gdje ženka položi, u zavisnosti od starosti i uslova, do 12000 komada ikre.Zagadjivanjem gornjih tokova rijeka, lipljen postaje sve ugroženiji, tako, u rijeci Bosni ga ima u prvih pet km. njenog toka, i nakon toga, njegovo neprisustvo nam stavlja do znanja o količini onečišćenja koje se rijeci dogodi na tako kratkoj relaciji.Sve u svemu, jedna jako lijepa, jako borbena i jako ukusna riba.




    IvoBaranjac
    Admin
    Admin

    Broj postova : 79
    Join date : 11.01.2012
    Age : 43
    Lokacija : Beli Manastir

    Potočna zlatovčica (Salvelinus fontinalis)

    Postaj  IvoBaranjac on sri sij 18, 2012 2:41 am



    Potočna zlatovčica je tamno zelene boje, svijetlijih bokova i bijelo-crvenkasta trbuha. Ima crvene tačke i pjege. Može narasti do 1 kg.težine. Tijelo joj je valjkasto i spljostenih bokova, sa manjim ustima nego kod potočne pastrmke. Po knjizi iz koje su podaci o njoj, stoji da je ima u rijeci Bosni, u samom gornjem toku do izvora, ali je ja nisam nikad vidio.


    IvoBaranjac
    Admin
    Admin

    Broj postova : 79
    Join date : 11.01.2012
    Age : 43
    Lokacija : Beli Manastir

    Jezerska zlatovčica (Salvelinus alpinus salvelinus)

    Postaj  IvoBaranjac on sri sij 18, 2012 2:43 am



    Jezerska zlatovčica se odlikuje izduženim tijelom, nešto višim nego kod srodne vrste – potočne zlatovčice. Ima vrlo sitne krljušti, koje čvrsto naliježu na tijelo pa ih je teško uočiti. Prve žbice u grudnim, trbušnim kao i u podrepnom peraju su bijele. Leđa su zelenkastocrna, bokovi tijela srebrenasti, a trbuh je bijel. Na tijelu se uočavaju svijetle ili roskaste pjege. Intenzitet obojenosti uveliko zavisi od uvjeta staništa, a u periodu mriješćenja svi dijelovi tijela poprimaju intenzivniju obojenost. Period mriješćenja jezerske zlatovčice je od novembra do januara, zavisno od meteoroloških uvjeta. Spolnu zrelost postiže od treće do pete godine života. Mrijesti se na pjeskovitom ili šljunkovitom dnu jezera sa izraženijom strujom vode i u pritokama jezera i vodenih akumulacija. Ženka, obično uz obalu, polaže 3.000-6.000 jaja.



    Životni prostor ove ribe predstavljaju hladne vode cirkumpolarnih područja uz obale Sjevernog ledenog mora. Također obitava u nekim visokoplaninskim jezerima zauzimajući ekološke niše pri dnu. Može narasti i do 1 m dužine i postići tjelesnu masu do 16 kg. Najčešće su znatno manje jedinke, dužine 30–50 cm i tjelesne mase od 1,5 kg. Rasprostranjena je na Grenlandu, Islandu i sjevernim krajevima Norveške i Sibira. U vode bivše Jugoslavije introducirana je iz alpskih jezera 1943. godine, prvo u Bohinjsko jezero, a zatim u Veliko Plivsko jezero i Ramsko jezero. Bilećko i Trebinjsko jezero su također (1970. godine) poribljena ovom vrstom. Ima i je i u Kotlaničkom i Štirinskom jezeru na Zelengori, te Zaneskom jezeru kod Bugojna. Poribljavanja mlađi jezerske zlatovčice u neretvanskim hidroakumulacijama višekratno su ponavljana i u novije vrijeme (1987, 1989, 1990. godine; Ramsko jezero i jezero Salakovac). Ovu vrstu, kao i ostale salmonide, karakterizira izuzetno kvalitetno meso i vrlo je atraktivna sa aspekta sportskog ribolova. Danas se ona uspješno mrijesti u vještačkim uvjetima, uzgaja u ribogojilištima i poribljava u mnoga akumulaciona jezera u Bosni i Hercegovini.

    IvoBaranjac
    Admin
    Admin

    Broj postova : 79
    Join date : 11.01.2012
    Age : 43
    Lokacija : Beli Manastir

    Bucov (Aspius Aspius)

    Postaj  IvoBaranjac on sri sij 18, 2012 2:44 am


    Bolen – Belun – Bajin

    Pripada rodu (Aspius) iz familije Cyprinidae. Predstavlja jedinu grabljivicu iz familije šarana, jer kljen, jaz, deverika i šaran samo rijetko napadaju sitnu ribu i ona im nije osnovna hrana. Može biti i 8 kg težak i dug preko 1 m, ali se u našim vodama najčešće sreću i love bucovi težine do 2 kg. Ovo je atraktivna i lijepa riba. Tijelo joj je bočno spljošteno i prekriveno sitnim krljuštima. Kod većih primjeraka leđa su blago pogrbljena. Boja leđa je tamno zelena, bokovi su metalno bijeli, a peraja su bijela. Ima dobro razvijeno analno peraje – blago konkavnog oblika, kao i repno koje mu omogućava izuzetne plivačke sposobnosti. Usta su mu prostrana i duboka. Bucov plijen proždire gutanjem, budući da nema zuba u zubalu, kao recimo štuka. Ždrijelo ove ribe je hrapavo i kada plijen jednom zađe u ždrijelo, nema načina da se vrati u kontra smjeru.

    Živi u cijeloj Evropi, u slivovima Crnog, Baltičkog i Kaspijskog mora, osim sjeverne Škotske, Irske, Danske i jugozapadne Engleske. U Skandinaviji živi samo na jugu, dok Finske rijeke posjećuje samo na zapadu. Uglavnom jedinke istog uzrasta formiraju jato, ali ovdje jato nije sačinjeno od riba iz istog legla, kao što je slučaj kod većine riba. Ovo ima za posledicu da se veličina jata ne smanjuje bitno sa veličinom ribe, pa tako i največi bucovi love plen jatno. Jato okruži jato sitne ribe koju napadaju onda iznenada. Kao posledica ovog načina hranjenja, na površini vode vidi se pravi vatromet sitne ribe koje iskaču kako bi se spasile.

    Hrana bucova je isključivo životinjskog porjekla: crvi, insekti, školjke i puževi, zglavkari i sitna riba. Kada poraste preko 20 cm, što je za oko godinu dana, bucov počinje da se hrani isključivo ribama, a najomiljenije su mu bodorka i beovica. Raste vrlo brzo, pa sa dvije godine već ima preko 40 cm.

    Bucov najviše vole brzu, pliću i bistru vodu punu kiseonika. Međutim lako se prilagođava i na veće dubine i mirnu jezersku vodu gde miruje u toku dana. Ipak, da bi se hranio bira mjesta gde je voda baš onakva kakvu on voli: prirodni ili vještački preljevi, stubovi mostova i ušća voda. Na ova mjesta dolazi uglavnom rano ujutro i predveče.

    Polnu zrelost ženke dostižu u petoj-šestoj godini, a mužjaci u petoj godini života pri veličini preko 30 cm. Intenzivno polaganje jaja traje od aprila do kraja maja, ženka polaže oko 100.000 jaja čiji razvoj traje od 14-21 dan.

    LOV BUCOVA
    Za uspješan lov bucova treba imati na umu gdje živi, čime se hrani i kada to čini. Za razliku od ranog proljeća kada se rijetko približava površini vode, kako se ljeto bliži i on sve češće krstari tik ispod površine. Bucova treba tražiti u jutarnjim i večernjim časovima u djelovima vode koja se pjeni i osvježava kiseonikom. Kod rijeka, koje imaju miran tok, treba ga tražiti u matici, što dalje od obale. Na Dunavu, recimo, bucov se više kreće kada nivo vode stagnira ili je u blagom porastu. Imajte na umu da je bucov na mjestima gde je voda brza i pjenušava, mnogo manje oprezan od onog u matici velike rijeke. Razlog je jednostavan: u uzburkanoj vodi on mnogo teže uočava najlon, a prezentacija ponuđenog mamca je mnogo življa. Bucov ima mala usta u odnosu na tijelo, što nam govori da napada sitniju ribu. Hrani se prvenstveno beovicom i bodorkom, a to su ribe koje žive na površini vode. Dakle, treba ga tražiti tik ispod površine vode. U brzim vodama često čeka plijen iz zasjede. Okrenut glavom uzvodno sačekujući sitnu ribu da mu jednostavno uleti u usta. Ovu osobinu često koriste neki mušičari kao i lovci sa živim mamcem koji puštaju da im mamac struja nosi nizvodno. Od tehnika koje dolaze u obzir tu su: varaličarenje, mušičarenje, vođenje živog mamca i rijetko lov na plovak.

    varaličarenje
    Za uspješan lov varalicom prije svega treba obratiti pažnju na bacačke osobine štapa. Naime, za bucova treba baciti mamac što dalje od obale nekada i do 50 m. Preporučljivo je koristiti mašinicu sa “long cast” špulom, koja dodatno olakšava daleka zabacivanja. Takođe, zbog velike količine najlona koji neprekidno ide i vraća se u mašinicu, ona treba da bude vrhunska, sa izuzetno dobrim mehanizmo slaganja najlona. Prenos maksimalno moguć a 1:5 smatrajte minimumom. Kapacitet špule treba da je što veći, ali u većini slučajeva kapacitet od 100 m za najlon 0,40 je dovoljan. Najlon treba da bude mek, nosivosti do 4 kg i debljine max 0,25 mm. Tanja kvalitetnija upredena struna od recimo 0,15 – 0,20 je opet prednost. Obavezno podesite kočnicu u zavisnosti od upotrebljenog najlona, jer je bucov izuzetan borac na udici. Od varalica možete koristiti skoro sve tipove: kašika, spinera , voblera (5 do 9 cm), popera (5 do 7 cm) i silikonskih varalica ( tvisteri veličine 8 do 10 cm, šedovi 5 do 8 cm, šedtvisteri). Po pravilu trebalo bi da su manje i da imitiraju malu, ranjenu ribu. Varalicu vodite po površini i to u gornjih 20-30 cm vode. Putanja varalice treba da je pravolinijska, a vođenje ne pretjerano brzo. Pazite da vam varalica sem popera ne poskakuje iz vode, već da ima pravilan i ujednačen rad. Prilikom vođenja popera, slobodno sa vremena na vreme cimnite vrhom štapa.

    Obratite pažnju na pravilno zabacivanje varalica. Neposredno prije nego što varalica padne na površinu vode, prstom pipnite najlon, kako bi se zategnuo u vazduhu. Varalica će pasti na površinu pa sačekajte par sekundi da dođe na dubinu koja je predviđena za pravilan rad. Nakon toga krenite sa namotavanjem. Dobra je ideja da prvih par okreta ručicom mašinice budu brža, kako bi varalica dostigla radnu dubinu i počela sa vibracijom. Ovaj manevar često uzrokuje udarcem ribe. Nakon prvih par okretaja, usporite namotavanje, tako da osjetite rad varalice na vrhu štapa. Ukoliko nema vibracija, a brzina je dobra, vjerovatno je došlo do zamršenja ili se varalica kreće kroz travu koja stvara otpor i onemogućava joj pravilan rad.

    Nemojte ni uporno bacati istu varalicu bezbroj puta na isto mjesto. Ako nakon par zabačaja nema udarca, ili promjenite mjesto ili promjenite boju varalice. Imajte na umu da su pri samoj površini najuočljivije crvene i žute boje, za razliku od dna gdje se bolje vide plave nijanse, a u srednjim slojevima zelene. Ukoliko želite da varalica ima življu prezentaciju (vibraciju) malo podignite alku na nosu varalice za vezivanje najlona nagore i obrnuto, ako je vibracija presitna, spustite nos niže. Ako želite da otežate varalicu kako bi je dalje zabacili, to možete uraditi vezivanjem olova (splitera) minimalno 20cm ispred varalice. Imajte na umu da će preveliko olovo potopiti putanju kretanja varalice.

    mušičarenje
    Lov vještačkom mušicom je najbolji u toku toplog sunčanog proljeća i ljeti. Vještačke mušice koje se najčešće koriste su “fantastične mušice”, koje ne predstavljaju ni jednog stvarnog insekta iz ekosistema vode i mušice koje imitiraju bumbara, zulua, bijelog vodenog cvjeta i aleksandra. Takođe vrlo je česta upotreba strimera bijele, crno-bijele ili bijelo-crvene varijante sa par zlatnih ili žutih dlačica (“kozja brada”). Veličina može da varira, a mušice se vežu na udice veličine od 1 do 1/0. Dobra je tehnika pravljenja sistema mušica na kraju najlona. Za ovu svrhu treba probati razne kombinacije boja, oblika i veličina mušica. Dobitna varijanta ipak zavisi od mjesta i vremena. Da bi sistem sa mušicama zabacili na dovoljnu daljinu, koristite vaser kuglu koju je moguće napuniti vodom i do 2/3 ukoliko želite izuzetno daleke zabačaje. Pored mušica možete vezati i jedan manji plitkotonući vobler koji će sistemu dodati i vibraciju. Sistem sa većim brojem mušica imitira jato sitnih riba koje su u bijegu. A to je upravo ono što bucov i traži.

    Mušice treba zabacivati nizvodno ili poprečno na tok vode, a po nekim iskustvima i uzvodno. Povlačenje treba da bude brzo, čak nešto brže nego kod varalica. Vrh štapa treba da je podignut. Kako je mušice teško baciti na veću udaljenost, obično se mušičarenje radi iz čamca. Udarac bucova na mušicu je jak i treba lijepo podesiti kočnicu. Kao i kod varalica i ovde pribor mora biti što finiji, ali i što kvalitetniji.

    Ukoliko lovite bucova standardnim mušičarskim priborom, možda je dobro prihvatiti ove savjete: parabolik štap dužine 3m, plutajuća struna 6/7 i podvez dužine 0,75 do 1m debljine do 0,25 mm i nosivosti oko 4 kg.Ako je moguće, ako je voda bistra, dobro je uočiti ribu i ciljano joj ponuditi mušicu. Pokazalo se da je nekada potrebno dva puta baciti mušicu istoj ribi. Prvi put je obično uoči i otprati, a drugi put je zgrabi čim padne na vodu.

    vođenje živog mamca
    Hrana bucova u prirodi je preko 90% ribljeg porekla, pa je sasvim logično da će se na kedera bucov vrlo često prevariti. Najčešća varijanta ribolova bucova na kedera je vođenje mrtvog kedera, poznato kao “oživljavanje kedera”. Za ovu tehniku koristimo beovicu ili bodorku do 10 cm. Kedera kačimo kroz donju usnu, ali tako da vrh udice prođe kroz donji dio škržnih otvora. Na ovaj način će keder najteže spasti pri jakom i dalekom zabacivanju. Da bi se ojačao sistem, može se dodati još jedna udica, koja se kači kederu za leđa ili bok, ali pri ovome morate paziti da ne narušite anatomiju kedera. Kriv i deformisan keder neće imati pravu putanju kroz vodu i obazrivi bucov će posumnjati u njega. Udice treba da budu iste veličine kao i kod mušica. Najlon može biti nešto deblji, od 0,28 do 0,30 mm, dok je upredena struna od 0,15 mm ipak najpreporučljivija. Štap treba da je sa dobrom vršnom akcijom i mašinica sa “long cast” špulnom, kapaciteta bar 150 m 0,30 mm.

    Kedera možete voditi na dva osnovna načina:

    • Prvi je da zabacujete što dalje, nizvodno ili poprijeko na tok vode, pa srednje brzim namotavanjem pravolinijski privlačite mamac ka sebi. Štap držite visoko kako bi keder “plivao” u gornjih 20 do 30 cm vode. Ukoliko primjetite da bucov prati mamac, nikako ne usporavajte sa namotavanjem. Neka iskustva kazuju da je u tom trenutku najbolje cimnuti vrhom štapa, što će ubrzati kedera i eventualno natjerati bucova na ugriz. U ovom sistemu ne treba koristiti vaser kuglu ni olova, ali je obavezna jedna kvalitetna vrtilica na oko 30 cm od udice.

    • Drugi metod je da kedera bacite nizvodno od mjesta na kojem očekujete da se nalazi jato ili primjerak krupnijeg bucova. Najlon nakon smirivanja treba blago nategnuti i držati kedera u vodenoj struji da poskakuje u gornjih 20 do 30 cm vode. Vrh štapa i ovde treba da je visoko uzdignut. Međutim, za ovu tehniku, potrebna vam je i vaser kugla vezana nekih 50 cm ispred kedera ka vrhu štapa. Na vaser kuglu ka kederu, postavite virblu. Ni ovaj sistem nema olova. Laganim namotavanjem, privucite kedera na željeno mesto. Često će udarac biti već u ovoj fazi, pa obratite pažnju na količinu najlona na špuli. Naime, kako je zabacivanje po pravilu dosta daleko, potrebno je da na špuli imate još dovoljno najlona da bi ribu uspjeli da izmorite. Međutim, ako do udarca ne dođe poslije kraćeg vremena, počnite sa laganim namotavanjem najlona. Brzina treba da bude mala, po nekima i 2 do 3 puta manja od brzine vođenja varalice. Ukoliko je bucov zainteresovan, pratiće mamac i može se desiti da zagrize tek kod obale. Udarac je i ovde snažan i budite spremni na njega. Obratite pažnju kod privlačenja bucova sa velike daljine na njegova izuzetno meka usta, jer on nema zube kao štuka. Svako jače povlečenje mu može pocjepati usta i udica će ispasti.

    lov na plovak
    Posljednji metod ribolova bucova je ribolov na plovak. Ovo je najrijeđi način i koristi se uglavnom iz čamca, sa mostova, ustava, brana ili sa drugih prepreka koje leže u vodi. Koriste se fiksni plovci namješteni da udica bude na 30 cm od površine vode. Može se postaviti olovce, ali i ne mora, jer bucov uzima snažno mamac. Plovak se pušta nizvodno do mjesta gdje očekujete da se jato nalazi. Natezanjem najlona zaustavljate plovak i sačekujete udarac. Kao mamac, koriste se žive bodorke i beovice. Kod lova bucova treba obratiti pažnju da se na mamac može zaletiti i štuka. Nažalost, ovakav događaj će najčešce uzrokovati gubitak plijena i dijela opreme, koji će ostati u njenim oštrim zubima. Bilo kakvo osiguravanje čeličnim sajlama od ovakvog napada nije izvodljivo kod pecanja bucova, jer se on skoro nikada neće polakomiti na sajlu. Ovo su samo neki od najčešće korištenih tehnika lova bucova. Međutim svaka voda ima svoje specifičnosti i treba im se prilagoditi. Zato ovaj tekst treba posmatrati i kao preporuku ali i kao ideju i poziv na istraživanje kako bi pronašli vaš, jedinstven i uspješan način lova.

    IvoBaranjac
    Admin
    Admin

    Broj postova : 79
    Join date : 11.01.2012
    Age : 43
    Lokacija : Beli Manastir

    Sunčanica (Lepomis gibbosus)

    Postaj  IvoBaranjac on sri sij 18, 2012 2:46 am




    Sunčanica – Sunčarka – Japanski karaš – Japek – Japić – Japanac

    Sunčanica je mala riba i danas vrlo brojna u mnogim našim vodama. Postojbina su joj južni dijelovi Sjeverne Amerike. Zbog svog neobično atraktivnog izgleda prenešena je u Europu kao akvarijumska ribica. Ljudskom nepažnjom raširila se po prirodi gdje se izuzetno brzo namnožila, ozbiljno ugrozivši mnoge naše autohtone vrste. Smatra se tipičnim “ribljim korovom”. Najbolje se snašla u plitkim toplim stajaćim vodama sa puno bilja, ali uspjela se održati čak i u pojedinim hladnim salmonidnim vodama. Premda mala rastom (super kapitalci teže znatno manje od pola kilograma) agresivne je naravi i grabljivog ponašanja. Hrani se svim vodenim životinjicama koje uspije da ulovi i proguta uključujući i mlađ drugih vrsta riba. Za razliku od većine evropskih vrsta, sunčanice požrtvovano čuvaju svoju ikru i tek izlegle ličinke od većih riba. Zahvaljujući tome, vrlo se brzo množe u vodama gdje je izlovom smanjen broj većih grabljivih vrsta (štuka, som).

    LOV SUNČANICE

    Za lov se upotrebljava lak pribor, najlon debljine 0,10-0,16 mm i udice veličine 14-18. Od mamaca se koriste sitne gliste, crvi, komadići ribe.

    Prihranjuje se i zadržava konstantnim bacanjem manjih količina crva (licinki muva), “fuja” (licinki crvene boje), a ponekad i nekim posebnim vrstama hrane, na bazi mljevenih crva, “kastera” i krvi. Najčešće se lovi direkt štapovima u blizini obale. Premda pohlepne i proždrljive, sunčanice su, međutim i dosta plašljive. Ne vole da im neko uporno maše iznad glave. Po pravilu se najbolje love na samom početku ribolova. Savjet: prije nego što počnete loviti drugu ribu pažljivo pregledajte plićak i pokupite sunčice koje se tu nalaze. Kasnije se povlače u dubinu ili pojedine zaklone u vodi odakle ih je često prilično teško izmamiti na otvoreno.

    IvoBaranjac
    Admin
    Admin

    Broj postova : 79
    Join date : 11.01.2012
    Age : 43
    Lokacija : Beli Manastir

    Balavac (Acerina cernua) Balavac isprutani (Acerina schraester)

    Postaj  IvoBaranjac on sri sij 18, 2012 2:48 am





    Koštrelj – Buljež – General – Šrac

    Balavac obični,nije šlangić kao njegov prugasti rodjak.Po ledjima je tamnomaslinast,po tijelu ima pjege,a koža mu je sluzava i pokrivena oštrom,sivom krljušti.Prednja i zadnja ledjna peraja su mu srasla i jako je bodljikava,a i škržni poklopci su mu bodljikavi.Naraste do 25 cm.,a hrani se sitnom ribom,crvima i insektima.Lovi se najčešće na glistu i zbog proždrljivosti,udar mu je jak.Mrijesti se u martu i aprilu,a ikru izbacuje u pličacima po kamenju i vodenim biljkama.Meso mu je ukusno,a naročito dobro za riblje čorbe.

    Balavac isprutani ima duguljasto tijelo,na ledjima bodljikavo ledjno peraje,ledja su mu tamnozelena,bokovi rumenkasti,a trbuh sivo bijel. Ledjno peraje mu je dugačko i vezano od početka ,pa do kraja ledja.Duž tijela ima tri-četiri tamne pruge,po kojima je dobio drugi dio imena.Po tijelu ima sitnu, oštru krljušt,i jako je sluzav.Po tome je dobio prvi dio imena.Naraste do 30-ak cm., ima dobro meso,a najbolje se hvata na glistu.Mrijest mu je u aprilu i maju.

    Ova mala riba, prosječne dužine od 10 cm, a maksimalne 25 cm, koja liči na mladog bandara, može se naći širom Evrope. Pripada familiji grgeča. Ima dva dorzalna peraja koja su potpuno spojena što ga razlikuje od bandara čija su dorzalna peraja razdvojena. Oči su mu velike i purpurne boje. Telo mu je maslinasto-zeleno prošarano tamno braon tačkama poredanim u redove na leđima, bokovima, repu i dorzalnim perajima.

    Skriva se u najdubljim delovima sporih tekućih rijeka i kanala, dok ga u mirnim vodama skoro i nema. Aktivan je u toku dana. Živi u malim jatima koja polako pretražuju dno u potrazi za hranom. U prirodi se najčešće hrani insektima, mladim amfibijama, crvima i larvama. Mada balavac ne spada u grabljivice, veći primjerci mogu jesti vrlo sitnu ribu.

    Balavac postaje polno zreo sa tri godine. Pari se u aprilu ili maju kada se temperatura vode popne na 10 do 15°C. Ženka je u stanju da položi do 100.000 jajašaca koja se lijepe na biljke i kamenu podlogu. Nakon izvaljivanja mlađi, dvanaestog dana od mrijesta, mlađ ostaje u dubokoj vodi. Raste izuzetno sporo, pa većina balavaca ne poraste više od 8 cm za dvije godine. Može živjeti do devet godina.

    LOV BALAVCA
    Mali je broj ribolovaca koji pecaju balavca. Razlog je njegova veličina. Međutim, on može biti bitna vrsta kada se govori o takmičarskom ribolovu. Treba imati u vidu da se balavac kreće u jatima na dnu voda. Obično se sa njim pomjeraju i jata krupnijih deverika i bodorki. Noću miruje na pješčanom ili ilovastom dnu, dok je danju aktivan u potrazi za hranom. Peca se lakim priborom za bijelu ribu. Obično se javlja kao neželjeni gost na gruntu kada je mamac glista.


    IvoBaranjac
    Admin
    Admin

    Broj postova : 79
    Join date : 11.01.2012
    Age : 43
    Lokacija : Beli Manastir

    Bjelica (Leucaspius delineatus)

    Postaj  IvoBaranjac on sri sij 18, 2012 2:50 am





    Ledja su joj zelenkasta,a bokovi i trbuh srebrnasti : bočna linija joj je iscrtana u prvih desetak krljušti. Krljušt joj jako lako otpada. Dužina glave joj je jednaka širini tijela. Tijelo joj je valjkasto,i naraste do petnaestak cm. Ima je u donjim tokovima rijeka i u jezerima,pri površini vode. Mrijesti se ljeti,a ikru polaže na plivajuće lišće i druge predmete na površini vode. Korisna je jedino kao keder za lov na drugu ribu,a donoseci je kao ziv keder,prenosimo je u druge vode. Najsvježiji primjer je njeno naglo pojavljivanje u Jablaničkom jezeru.

    IvoBaranjac
    Admin
    Admin

    Broj postova : 79
    Join date : 11.01.2012
    Age : 43
    Lokacija : Beli Manastir

    Grgeč (Perca fluviatilis)

    Postaj  IvoBaranjac on sri sij 18, 2012 2:53 am




    Bandar – Ostriž

    Bandar naseljava cijelu Evropu, osim voda Škotske i Norveške. Naseljava sve vrste vodenih teritorija. Bez obzira na tip vode, bandara uvijek tražite iza betonskih blokova, većeg kamenja, potopljenog drveća, među vodenim biljem ili ispod podlokane obale iz koje izrasta dosta korenja priobalnog drveća. Mrijesti se obično od marta do aprila, ali ako je temperatura niža, taj period može da se produži i do juna. Ženka polaže i do 200.000 komada ikre i to je razlog brzog osvajanja novih voda.

    U mladosti, bandar je vretenast, ali sa godinama dobija grbu iza glave. Naraste i do 50 cm sa težinom do 2 kg i može živjeti i do 50 godina. Najčešće upecani primjerci su oko 200g.

    Bandar je jatna riba i u jatu i lovi, a samo kada ostari postaje usamljenik. Jata su obično sastavljena od primjeraka iste veličine i što su članovi mlađi jato je veće. Sa dolaskom noći i polaskom na počinak jato se raspada, da bi se izjutra opet formiralo. Odrasli grgeči zimi, iz dubina, periodično dolaze u pliće dijelove da nešto s nogu ulove i pojedu, pa se zatim ponovo vraćaju u dubinu. Najaktivniji je kada je temperatura preko 14°C. Kada temperatura padne ispod 4°C bandar pada u san. Bandar je lijepa riba, čiji oblik tijela ukazuje na grabljivi način života. Leđa su mu maslinasto zelena sa 6 do 7 crnih linija koja mu pomažu da se sakrije u vodeno bilje odakle vreba plijen. Rep je mali, pa bandar nije brz plivač, ali je izuzetno izdržljiv. Bandar plijen progoni, za razliku od štuke koja plijen napada u trenu i brzo odustaje.

    LOV GRGEČA

    • Taktika za lov sitnijih bandara
    Sitni bandari žive u svim tipovima voda, a narav im je takva da napadaju svaki mamac koji pecaroš baci u toku cijelog dana. Često je jedina riba koja grize u toku dugih ljetnjih dana. Najčešće se mogu naći na skrovitim mjestima gdje neki objekat natkriva površinu vode, recimo vrba ili dok, ali i plivajuća vodena trava. Korjenje i panjevi su sigurni znak da su bandari tu. Najviše voli sporotekuće i mirne vode i rijetko se kreću u matici rijeke.




    Kada koristite velike mamce kao što su gliste, bandar napravi pauzu prije nego što uzme mamac. Naizgled se čini da se igra sa njim, plovak prvo krene da tone, ali ubrzo počinje da vibrira. U tom trenutku kontra je siguran promašaj. Treba sačekati da bandar potpuno uzme mamac, što on i radi odlučno potpuno potapajući plovak. Ukoliko zakasnite sa kontrom, može vam se desiti da vam udica ostane u želudcu upecane ribe.

    Pecanje plovkom i dubinsko pecanje su podjednako efikasni pri lovu bandara. Međutim, ako pecate bliže obali, prednost dajte plovcima. Laka pecaljka i fiksirana špulna sa najlonom nosivosti do 1 kg su idealna kombinacija. Ukoliko pecate na većim daljinama, koristite dubinku i hranilicu. Najlon nosivosti do 2 kg je pravi izbor.

    • Taktika za lov velikih bandara
    Najveći problem kod lova krupnih bandara su upravo njihova sitnija sabraca koja jednostavno napadaju svaki mamac koji im se nađe u blizini čim ga spaze. Jedini način da stignete do krupnijih komada je da izaberete pravu vodu, metod i doba godina za njihovo pecanje. Imajte na umu da čak i najmanja jezera skrivaju u svojim vodama krupne jedinke. Jesen je pravo vrijeme za lov na krupnije bandare. U to doba godine oni formiraju velika jata na dnu vode kako bi zajedno migrirali u najdublje dijelove gdje prezimljavaju. U tom periodu su izuzetno proždrljivi i agresivni.

    Kao tradicionalni mamci koriste se gliste, žive i mrtve ribice (najbolje plavci), ali i durbaci mamci koji se sve češće koriste.

    Na većim, dubljim vodama, možete pokušati da zainteresujete ribu primamom. U hranilicu stavite aromatizovanu primamu za bijelu ribu sa dodatkom mesnih crvića. Sa aromom se može eksperimentisati: suha krv i ekstrakt crva uz crvenu boju često mogu pomoći. Mesni crvići imaju zadatak da privuku sitnu ribu čije će prisustvo zainteresovati veće bandare. Na manjim jezerima i kanalima upotreba hranilice može pretjerano uznemiriti ribu. Na ovim vodama bolje je koristiti dubinsku metodu ili vagler plovak, a udicu mamčiti glistom. Kod vaglera dodajte na udicu i par crvića kako bi svojim pokretima učinili mamac življim. Svakih par minuta kratkim trzajem povlačite štap, što će često rezultovati ugrizom sumnjičavog bandara u blizini. Na velikim, dubokim vodama varaličarenje je mnogo efikasnije od bilo kog drugog metoda jer vam omogućava da pretražujete kompletnu površinu vode. Patenti kao što su ABU Toby, Atom, Reflex i Zoranovi vobleri veličine 5 cm u sivo-bijeloj boji su se već do sada dobro pokazali. Ono što je najbitnije jeste da povlačite varalicu što je sporije moguće, da joj dozvolite da potone do samog dna prije nego što je povlačenjem dovedete do površine. Nije loše da koristite sajlu za vezivanje varalice, jer se može desiti da na nju napadne štuka, koja bi monofilament presjekla svojim oštrim zubima.

    Bandar obično ne uzima mamac naglo, već prvo voli sa njim da se poigra, što čini pravovremeno kontriranje dosta teškim. Kod pecanja plovkom, recimo, dobro je sačekati par sekundi nakon što plovak nestane, pa tek onda kontrirati i to blago. Nemojte predugo čekati, jer riba može ispustiti mamac, ali i potpuno progutati udicu koju je kasnije teško izvaditi. Crvena boja je najprivlačnija za bandara. Uz standardni mamac na udicu se može dodati crvena pločica ili perce. Ukoliko varaličarite, probajte varalice sa crvenim tijelom ili nekim većim crvenim dijelom. · Najkrupniji bandari žive u najvećim dubinama rijeka, nizvodno od velikih predmeta u vodi, kao što su nosači mostova ili stijene, pored potopljenog drveća. U jezerima najčešće se okupljaju na mjestima gde korjenje priobalnog drveća pravi gust splet kanala u vodi natkrivenoj sjenkom krošnje. Često patroliraju i dijelovima vode koja je obrasla površinskom vegetacijom. Ljeti, mjesta gdje je struja jaka, gdje se voda pjeni i osvježava kiseonikom su rado posjećivana mjesta za krupnije bandara. Takođe, bandara ima gdje god ima i sitne ribe kojom se bandari hrane.

    Kako je bandar zainteresovan za sve što sija i vibrira, gotovo svaka varalica će za njega biti odlična. Ukoliko želite da pretražite vodu po dubini koristite fleksibilne silikonske varalice. Boja zavisi od mjesta do mjesta. U većini slučajeva je to čisto bijela varalica, dok se na drugim vodama žuta ili crvena varalica pokazuje kao bolja. Varalica može biti u obliku tvistera, ali ni oblici rakova, žaba ili ribica nisu loši. Kod vođenja mamca obratite pažnju da bandar nije bog zna kako brz i spretan plivač. Omogućite mu da mamac sustigne. Metalne varalice, kao što su Mepps (veličine 0-2), Tori i Panter Martin su se na mnogim vodama pokazale kao dobitna kombinacija. Na ovakve varalice može se okačiti komadić crvenog platna ili plastike kako bi još više privukle pažnju proždrljivog bandara.

    Dobar metod pecanja bandaraje sljedeći:
    Na udicu postaviti dvije manje gliste ili kombinaciju gliste i mesnog ili brašnenog crva. Deset santimetara od udice postavi se olovo koje ne može da se približi udici jer ste ispod olova postavili stoper. Ovakvim sistemom polako pretražujte dno. Bacajte polako i oprezno. Pretražite teren sa lijeva na desno, a onda promjenite lokaciju.

    Još jedna kombinacija je česta:
    Metalna varalica sa glistom razvučenom po najlonu i udicom na kraju. Ovakav sistem ribu privlači vibracijom i sjajem varalice, ali i mirisom i oblikom gliste. Ovdje je bitno da glista prilikom vučenja bude potpuno ispravljena. Vođenje ovakvog sistema može biti po sredini vode, ali je češće vođenje odskakanjem od dna. Nakon zabacivanja sačeka se da varalica padne na dno. To se vidi po tome što se najlon opusti potpuno. Zatim vrh štapa spustimo na oko 50 cm od površine vode i namotamo koliko možemo najlona, a da ne pomjerimo varalicu. Sljedeći potez je naglo izdizanje vrha štapa za oko 80 cm. Varalica će na ovaj trzaj poletjeti sa dna, što često izazove bandara da napadne. Nakon nekih 80cm varalica se zaustavlja i ponovo pada ka dnu imitirajući bolesnu ribu. Cio postupak se ponavlja sve dok ne izvučemo varalicu iz vode.

    Bandar se može, mada ne baš često, loviti i strimerom. Uglavnom se koristi plavi ili narandžasti strimer na udici veličine 6-8. Ovakav strimer treba da ima i par zlatnih niti u sebi. Vođenje ovakvog strimera je po dnu. Prvo zabacujemo strimer na mjesto gdje predpostavljamo da su bandari, pa kao i u prethodnom slučaju imitiramo bolesnu malu ribu.

    Živi i mrtvi kederi su dobri mamci za bandare. Za razliku od varalica, gdje riba uzima mamac na brzinu, ne gledajući kako joj ne bi pobjegao, kedera bandar dobro zagleda prije nego ga proguta. Ovo znači da sajlu ne smijete koristiti. Koristite monofilament ukoliko ste sigurni da nema štuka u blizini, inače koristite neki od novih materijala kao što su Kryston Silkworm ili Kryston Quicksilver. Pravo mjesto za zabacivanje kedera je u blizini mjesta gdje lokvanji prekrivaju vodu.
    Ukoliko koristite mrtvog kedera, otpustite najlon ili koristite maksimalno lako olovo, kako bendar ne bi osjetio otpor pri uzimanju mamca. Olovo i mamac se mogu uplesti u organske ostatke na dnu vode kao što su lišće i grančice. Da bi se ovo spriječilo treba koristiti olova oblih ivica, a u mamac treba ubaciti vazduh medicinskim špricem. Mamci moraju uvijek biti svježi. Sitne bodorke, beovice, crvenperke i krkuše dužine od 3,5 do 5 cm su idealne. Nemojte nikada koristiti smrdljive, stare ribice, kao ni morsku ribu, jer bandar ne voli miris mora.


    IvoBaranjac
    Admin
    Admin

    Broj postova : 79
    Join date : 11.01.2012
    Age : 43
    Lokacija : Beli Manastir

    Mrena (Barbus barbus)

    Postaj  IvoBaranjac on sri sij 18, 2012 2:54 am





    Mrena (Barbus Barbus)

    Mrena naseljava sve vode centralne i zapadne Evrope. Najradije se nalazi u glavnom toku rijeke, tamo gdje je dno od kamena. Tipično naseljava više i srednje tokove rijeka. Aktivna je pretežno noću, ali se hrani i danju nakon oluja, kada kupi male životinje koje su upale u vodu. Mrena se kreće u jatima koja sačinjavaju ribe različitih veličina. Hrane se tako što pretražuju dno i okreću kamenje sa dna, kako bi ispod njih pronašle životinjice. Kada voda počne da se hladi, mrene, kao i šaran, prelaze u fazu mirovanja i povlače se ka najdubljim dijelovima toka. Mrena je riba karakterističnog i lako prepoznatljivog izgleda. Leđa su joj tamnozelena ili braon boje, bokovi tamnozlatni sa nijansom bakarne boje, dok joj je stomak sa dosta žute nijanse.

    Tijelo mrene je izrazito vretenasto, prekriveno sitnim krljuštima. Glava mrene je karakteristična i po položaju usana odmah ćete shvatiti da se ova riba hrani sa dna. Usta su sa donje strane glave, gotovo ravna sa podlogom. Na usnama mrena ima dva para brčića. Oči su joj sitne. Mrena može porasti i do 8 kg, ali je najčešća lovna težina od 500 g do 1 kg. Mrijesti se od maja do jula. Ženke polažu do 10.000 jajašaca u bistru i hladnu vodu bogatu kiseonikom. Ono što je karakteristično za mrenu je da u tom periodu migrira u salmonidne vode i da se u njima hrani insektima koje pronalazi na dnu ispod kamenja. Treba obratiti pažnju da je ikra mrene otrovna za vrijeme mrijesta i taj se otrov ne može uništiti kuhanjem ili prženjem. Meso mrene je u toku cijele godine ispravno za jelo. Mrena se hrani larvama komaraca, efemerama, trihopterama, biljem i zooplanktonom, mada neće odbiti ni druge vrste životinja koje može naći prevrćući kamenja na dnu.

    LOV MRENE

    Mrene se mogu loviti tokom cijele godine. Zimi padaju gotovo u san i rijetko kada se kreću. U proljeće mrene migriraju da bi se parile i to u svežije i kiseonikom bogatije vode. Tada ih tamo treba i tražiti. Ljeti se vraćaju nazad i treba ih tražiti u plićim dijelovima rijeka u kojima voda pojačano žubori, na prelivnicama, branama i ustavama. Sa jeseni je pravo vrijeme za dubinski lov mrene u većim rijekama. Idealno vrijeme za lov mrena je predveče i noć, ali i dan nakon kiše kada je voda mutna.

    U pogledu mamaca prilično je izbirljiva. Uzima hljeb, gliste, crviće, rovce, kukuruz, kastere, sjeme konoplje, ali i razni mamci jakog mirisa kao što je sir i mesni narezak. U mutnim vodama odlično se pokazao durbak. Konoplja i kasteri kao i konoplja i kukuruz šećerac kao primama i mamac su se pokazali kao idealna kombinacija. Imajte na umu da su mrene izuzetno proždrljive. Za primamu potrebno vam je bar 2 kg sjemena konoplje i 1 kg kastera za cio dan pecanja. Izuzetno dobra kombinacija je da zabacite udicu namamčenu komadićem mesnog nareska na mjestu primamljenom sjemenom konoplje.Ne smijete da zaboravite da je mrena oprezna i pametna riba. Ugleda li nas pobjeći će. Učini li joj se mamac ili dio pribora sumljivim nestaće iz vašeg vidokruga. Vaš prilaz pecanju mrene može biti statičan ili mobilan. Kod mobilnog metoda idite od mjesta do mjesta na svakom se zadržavajući maksimalno 20 minuta. Koristite onoliko olova koliko vam je potrebno da mamac legne na dno. Mrena se može pecati na više načina: na plovak, dubinskom metodom, varalicom, kotrljanjem, na zastavicu, čekom i plutajućom strunom.

    Lov mrene na plovak nije statičnog tipa. Mamac treba oživjeti stalnim pomjeranjem vrha štapa. Cilj je voditi mamac po dnu da skakuće i na taj način privlačiti ribu. Najlon treba da je uvijek blago zategnut i kontra je pri prvom trzaju. Na ovaj način pretražuje se dno, a kako je struja na mjestima gdje se mrena peca jaka i sama nosi plovak, treba paziti da ne dođe do kačenja udice za dno. Mjesto treba primamiti smjesom od nakvašenog bajatog hljeba, sa crvićima, glistama i kukuruzom. Štap za ovu svrhu treba da je tanak i osjetljiv, dug preko 3 m, najlon debljine 0,30 mm, a udice od 10 do 6. Olovo ide iznad udica prema štapu i mora ležati na dnu kako bi se osiguralo da i mamci leže na dnu.

    Pribor za pecanje dubinskom metodom je standardan i treba koristiti nešto deblji najlon od onoga pri pecanju plovkom. Na kraju najlona postavlja se olovo od 80 do 100 g ili još bolje poluzatvorena hranilica puna mesnih crvića. Na dvadesetak santimetara iznad olova, ka štapu, treba postaviti udicu na predvezu dužine 50 do 70 cm. Na ovaj način osiguravate da je mamac na dnu, da pri povlačenju neće doći do kačenja olova i da ce trzaj mrene biti odmah vidljiv na vrhu štapa. Moguće je postaviti još jednu udicu iznad ove ili ispod olova, ali je vjerovatnoća kačenja povećana. Od mamaca za dubinku nezamjenljivi su komadi sira trapista, rovac i glista. Ako je na udici rovac najbolje je špricom i iglom u njega ubrizgati jod kojeg rovac u vodi ispušta i privlači mrenu i druge ribe (klijena, soma).

    Lov mrene na varalicu je specifičan. Potrebno je varalicu spustiti na samo dno i po njemu je voditi. Sistem na kraju najlona je ovdje vrlo bitan. Koristi se klizeće olovo, posebno neko od onih koje se slabo kače za podloge na dnu, pa ispod olova treba na oko 30 do 40 cm vezati varalicu. Tehnika je sljedeća: zabacuje se poprečno ili nizvodno na riječnu struju i pušta se da voda odnese varalicu što dalje. Držite najlon koliko toliko nategnut kako bi osjetili kada je varalica pala na dno. Nakon toga polako povlačite varalicu po dnu ka vama i to u skokovima. Manevar je sljedeći: povučete vrh štapa, varalica poleti i stane, pa opet ponavljate postupak. Od varalica najbolje je koristiti voblere veličine 2 do 5, vormove (koji su i inače namjenjeni ovoj svrsi), male čikade i kašikare. Leptiri su se pokazali kao loše rješenje.Lov na kotrljanje podrazumeva kombinaciju tehnike sa plovkom i dubinske metode. Sam sistem je isto vezan kao i kod dubinske metode, sa tim da se koristi okruglo olovo manje težine koje se slabije kači za dno. Predvez se veže preko vrtilice da ne dođe do uvrtanja najlona. Sistem se zabacuje uzvodno i pušta da padne na dno. Najlon i ovdje treba da je blago zategnut kako bi znali kada je došlo do dodira sa dnom. Nakon toga, pušta se da jaka struja nosi, “kotrlja”, mamac po dnu. Kada mamac bude dovoljno nizvodno od vas, vadite ga i ponavljate radnju. Kontrira se iz ruke na svaki trzaj ribe.

    Za lov na zastavicu pretraživanjem koristi se ista tehnika kao i kod lova kotrljanjem, sa tim da ovdje postoji zastavica, krpica crvene boje, koja jasno, u plitkoj vodi pokazuje lokaciju mamca. Sistem za ovo pecanje sastoji se od okruglog olova težine 1,5 do 4 g na kraju najlona, a na 10 do 30 cm od olova ka vrhu štapa postave se dvije udice na predvezu dužem od 40 cm. Iznad njih postavlja se zastavica na samom najlonu. Za lov na zastavicu čekom koristi se isti sistem kao i kod lova pretraživanjem, sa tim da se ovdje sistem zabacujte nizvodno i postavite u držač ili drži u ruci. Najlon treba da je blago nategnut, a zastavica ovdje ima funkciju pokretača, odnosno animatora mamca, efekat sličan pomjeranju vrha štapa pri pecanju plovkom. Kada krenemo u ribolov na mrenu čekom, potrebno je naći mjesto gdje je ima. U proljeće, u vrijeme parenja, mrene se okupljaju da bi se parile. To je odlično vrijeme, da na jednom mjestu naiđete na veliki broj riba. Pretražite rijeku, i nemojte biti razočarani, ako pronađete samo sitne primjerke. To su mužjaci, i sigurno je da su i ženke negdje u blizini. Neposredno prije parenja, mrene imaju veliki apetit i tada ih je lako pecati. Nakon mresta, jata se rasturaju i tada se love pojedini primjerci koji nastavljaju da žive usamljeničkim životom. Pravo mjesto za ribolov mrena su panjevi i prepreke u vodi, kao i najdublja korita rijeka.

    Prije nego započnete ribolov, pronađite pogodno mjesto sa tvrdom podlogom i bistrom vodom. Ovo mjesto treba da bude što bliže mjestu gdje se mrena inače zadržava i koje smatra bezbednim, kako bi bila što opuštenija. Ovo mjesto mora da bude potpuno čisto, ali čistina ne smije biti velika jer će se riba uplašiti. Počnite sa primamom i sačekajte da se ribe pojave. Posmatrajte njihovo ponašanje i koju primamu najradije uzimaju. Riba će, kad se prvi put pojavi, uzeti primamu i napustiti mjesto. Nakon 30 do 45 minuta, doći će ponovo i opet uzeti dio primame pa otići. Ovakvi ciklusi će se ponavljati, ali će ostajanja biti sve duža, a dolasci sve češći. Potrebno je biti strpljiv kako se riba ne bi na početku uplašila. Nije loše sačekati noć na bistrim vodama, dok je kod mutnih moguće pecati i preko dana i u sumrak. Mamac koji koristite ne smije se nalaziti u primami.

    Za dnevni ribolov mesni crvići su najbolji mamac i primama, ali vam za jedan lov treba oko 1,5 litar crvića. Za noćni ribolov, sasvim su dobri i boili i kupovna pasta specijalno pravljena za mrenu. Mlinovi, brane i ustave su na sporim vodama mjesta gdje one poprimaju osobine brzih planinskih potoka i rijeka. Zbog velike količine kiseonika u vodi, i obilja hrane ribe vole da se zadržavaju oko ovih mjesta. Mrena, riba brzih i bistrih voda, jednostavno ne može da propusti ovakvo mjesto, a posebno voli da se zadržava ispod vrela, sačekujući hranu koja pada. Centralni tok je najjači, ali pri dnu njegova jačina nije ni nalik na onu na površini. Baš taj dio toka vole da koriste klen i mrena. To je mjesto gdje se mrena nalazi u popodnevnim satima i u toku ljeta, nakon napuštanja vrela gdje se nalazi izjutra. U bočne strane toka mrena odlazi samo kada je voda mutna ili poslije kiše. Bočne strane toka, koje su najblaže, naseljene su deverikom, bodorkom, mrenom, klijenom, smuđem i štukom. Naravno deverike biraju najsporije dijelove, dok se kljenići nalaze u najbržim. Postoji još jedan dobar način za pronalaženje mrena, a to je: “gdje su panjevi tu su i mrene”. Prihrana u ovim vodama je najveći problem.

    Za lake tipove primame, treba koristiti hranilice kojima je moguće spustiti hranu na željeno mjesto. Kod krupnije primame, moguće ju je vezati na strunu i spustiti je na dno vode. Za mutne vode, rak je idealan mamac za mrenu. Pri lovu mrena kod brana, ustava i mlinova, zbog jačine vodenog toka, koristite najlon veće nosivosti od one koju diktira veličina riba koje očekujete. Kao primama za mrenu najčešće se koriste mesni crvići, kasteri, kuvana zrna konoplje i zrnevlja žitarica. Mamci se bacaju loosefeed tehnikom (rasipanjem) po prostoru na kome vozite vaš sistem sa udicama. Ukoliko je to mjesto predaleko, treba koristiti praćku.

    IvoBaranjac
    Admin
    Admin

    Broj postova : 79
    Join date : 11.01.2012
    Age : 43
    Lokacija : Beli Manastir

    Manjić

    Postaj  IvoBaranjac on ned sij 22, 2012 2:06 pm

    Manjić



    Maksimalno naraste do : 60 cm dok mu je maksimalna težina 1 kg

    Vrijeme mrijesta: od prosinca do ožujka

    Opis i građa:
    Kada ga običan ribolovac ugleda pomisli da je ulovio soma. Pažljivijim gledanjem brzo uočava razlike: vilice su mu uočljivo manje i šiljastije, osobito ako ga gledamo odozgo. Na donjoj čeljust se nalazi jedan karakterističan brk. Leđna peraja je duga i proteže se do repne peraje koja završava polukružnim zaobljenjem. Analna peraja, po dužini slična je kao i u soma. Koža manjića prekrivena je sitnim ljuskama preko koje je sloj prilično vodenaste sluzi.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:
    Ova neobična, vrlo interesantna i rijetka riba, naseljava vode sliva rijeke Dunava. Od Drugog svjetskog rata, brojnost manjića je u stalnom opadanju, najvjerojatnije zbog povećane zagađenosti vode. Manjić je riba iz porodice bakalara koji su najzastupljeniji u sjevernim morima a naseljavaju i rijeke i jezera od Skandinavije do Japana. Neke morske vrste dostižu težinu i do 50 kg. Za vrijeme ljeta mu se aktivnost bitno smanjuje, slabo se kreće i hrani se nastojeći da se zadrži na najdubljim mjestima gdje je voda najhladnija. Manjić je, kao izrazita riba dna, dosta lijen. Preko dana rijetko napušta svoja skrovišta osim kada ga na to ne prisiljava visok vodostaj. Aktivan je isključivo noću i tada se lovi, najčešće u blizini skrovišta od koga se ni tada puno ne udaljava.

    Razmnožavanje:
    Zbog svog porijekla, manjić je jedina naša riba koja se mrijesti i aktivna je zimi. Točnije, mrijesti se od prosinca do ožujka. Plodnost je 5 000 000 jaja. Jaja su sitna, imaju u presjeku oko 1 mm.

    Mamci i pribor za lov:
    Iako je grabežljivac, hranu uzima vrlo oprezno slično šaranu. Za razliku od šarana, hranu koju jednom uzme u usta, ne ispušta sve dok je ne proguta. Zbog toga pri lovu treba malo čekati za kontru. Najbolji mamac za lov manjića su: sitni karas i mala beovica, gliste, crijeva peradi i svježe iznutrice domaćih životinja (jetra i bubrezi). Varalice ne napada.
    Kada zimi na Savi slabo radi smuđ, varaličari imaju običaj reći: "nešto pipka tvistera, neće ga proguta, to je manjić". Sezona ribolova manjića pada u vrijeme kada som miruje, između ostalog i zbog toga što mu je upravo som najveći prirodni neprijatelj. Na velikim panonskim rijekama manjić se uspješno lovi od studenog do početka travnja. Najvažnije je otkriti njegova staništa u vrijeme kada ide na udicu, kada se u tome uspije, na istom mjestu se može upecati nekoliko komada. Uspeh u ribolovu najčešće postižu ribolovci koji zimi, na ribicu pecaju štuku ili smuđa. Oni modu upecat manjića, i onda ga danima mogu uspješno loviti. Na našim rijekama manjić je aktivan i jede na mahove. Nekih godina se dobro lovi na Dunavu, nekih na Savi. Na velikim rijekama manjić se obično peca iz čamca na potezima sa kamenim dnom ili s obale, s ocika na kojoj ima vrbovog korijenja.
    Udica s "mrtvim" mamcem treba ležati na dnu, a ako se koriste živa ribica, treba se nalaziti malko iznad dna. Dobra je i kombinacija s dvije udice, jednom ispod, a drugom iznad olova. Pribor koji se koristi je isti onaj kojim se lovi smuđ, uz upotrebu tanjeg najlona za podvez (0,25mm). Prosječna težina primjeraka koji se love kod nas je, na žalost prilično skromna, 200-500gr. Primjerci teži od 1 kg se vrlo rijetko ulove. Manjić zakačen na udicu nije veliki borac i uglavnom se lako vadi iz vode. Problemi mogu nastati jedino ako ribolovac nije u blizini štapova jer manjić koji proguta udicu nastoji da se uvuče u sklonište koje je najčešće između potopljenog korenja drveća s obale. Meso manjića je prilično ukusno. Pri čišćenju kožu treba oderati. Jetra od manjića vrlo je cijenjena gurmanska poslastica.

    Sponsored content

    Re: VRSTA RIBA I OPIS RIBA

    Postaj  Sponsored content Today at 2:59 am


      Sada je: čet pro 08, 2016 2:59 am.